Sasvim običan blog jedne (ne)obične klinke
srijeda, 02.04.2008.
Nomofobija - strah od gubitka mobitela
|
Tako je najnovije istraživanje pokazalo da milijuni ljudi strahuje od života bez mobilnog telefona. Prazna baterija na mobitelu, ostanak bez kredita, gubitak bežičnog ljubimca ili nepokrivenost mrežom kod gotovo 13 milijuna građana Velike Britanije izaziva paniku i stres. "No mobile phobia" ili nomofobija, pokazala je anketa, pogađa 53 posto korisnika mobitela u Ujedinjenom Kraljevstvu. 48 posto žena i 58 posto ispitanih muškaraca kazalo je kako ih činjenica da im je mobitel isključen čini nervoznima, a svaki drugi ispitanik tvrdi kako mobitel nikad ne gasi. Najčešći razlog ovisnosti o mobitelu je održavanje kontakta s obitelji i prijateljima dok je svaki deseti ispitanik ovisan o mobitelu zbog posla. - Ostanak bez mobilne veze kod najmanje devet posto ispitanika izaziva paniku. Nomofobija je najnovija ovisnost modernog čovjeka - kazao je Stewart Fox-Mills, jedan od britanskih stručnjaka za mobilnu i telefonsku komunikaciju. Nad ovim saznanjem sam se i sama zamislila. Činjenica je da sam se i sama pronašla u opisima koje oni navode kao fobiju. Već sam si i sama mnogo puta o tome razmišljala kako me užasno nervira ako vidim da mi se baterija bude ispraznila, a nemam punjač. Ili ako slučajno se isprazni u torbici, a ja to odmah nisam primijetila odmah sam sva živčana jer što ako me netko zvao. Ili ne mogu pronaći mobitel jer mi je ispao ispod sjedala u autu. Totalno pošizim. Ponekad mi se događa da hodam gradom i najednom samo osjetim da mi torbica vibrira, pogledam nitko me ne zove. To me malo plaši. Činjenica je da sam očito psihički opterećena da neću čuti da me netko zvao. Ali zašto se time opterećujem kad ću i onako vidjeti da me taj i taj trebao. Svjesna sam situacije koje mi se događaju. Često razgovaram sa svojim Dragim kako smo nekad sasvim normalno funkcionirali i bez mobitela. Uvijek smo stizali na dogovorena mjesta bez da se dodatno zovemo i šaljemo SMS-ove. Zašto smo prestali normalno funkcionirati. Vjerojatno jer nam tako odgovara. Ustvari sigurno je tako, znam, već duže sam i sama svjesna činjenice da ne želim ništa promijeniti. Ne želim i ne mogu više živjeti kao prije. Ne znam za vas, no ja stvarno mogu priznati da sam ovisna o mobitelu i da sigurno patim od nomofobije. Ali ne želim to mijenjati, sigurnija sam dok je uz mene aparat (s punim baterijama) koji me povezuje s svima onima koji nisu trenutno kraj mene. Možda mi i stvara povremene stresove i ponekad me dovodi do ludila, ali naučila sam živjeti s tim. Kakvo je vaše stanje? Možete li potvrditi da spadate u ovu skupinu ljudi koji pate od nomofobije? |
- 10:31 - 35 komentara - Isprintaj - # - On/Off
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Misao dana
Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. Elonor Roosevelt |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
